pet - 06.01.2006
MODERNA BAJKA SA TUŽNIM KRAJEM
Dejzi je bila sasvim obična devojka. Ponekad je bila srećna, ponekad tužna. Živela je u ukusno opremljenom stanu, imala je sve što poželi, ali..nije bila potpuno srećna.
Ljubav njenog života- Anđeo sa nebesko plavim očima nije bio njen.
I sve bi u Dejzinom životu bilo jednostavno i obično, da nije sasvim slučajno, i neplanirano, srela njega- Princa sa očima boje tuge.
Princ sa očima boje tuge, na početku njihove ljubavi, bio je nežan, pun razumevanja i bilo je očigledno da mu se dopala simpatična, prirodna Dejzi. Dejzi je mislila da je konačno pronašla sreću, i bila je spremna da potpuno zaboravi svog Anđela sa nebesko plavim očima. Bio je iskren prema njoj. Pre njega joj niko nikada nije govorio otvoreno šta misli o njoj.
Vremenom se sve menjalo. Princ sa očima boje tuge otkrivao je svoju dušu, koja je patila. Bio je ogorčen i ljut na ceo svet, zbog svih problema koji su ga pritiskali. Svoje ogorčenje i bes pokazivao je i prema Dejzi.
Jednoga dana, iznenada, kao što je i ušao u njen svet, tako je i izašao iz njenog sveta. Sa samo jednim " Zbogom, više se nikada nećemo videti " bez nekog posebnog objašnjenja.
Dejzi je danima neutešno plakala.
Jednog jutra se probudila i pogledala svoj lik u ogledalu.
Videla je u svojim očima boju tuge.
Princ je otišao, a prethodno je promenio Dejzi. U potpunosti.
- Sada sluša Betovena, Mocarta, Vivaldija,
- Pomalo pije- ali ne puno, i ne stalno-kao Princ,
- Naučila je da gleda zvezde,i da ih voli,
- Naučila je da uživa u tišini,
- Mrzi telefon, i duge razgovore,
- Voli sebe, i ističe svoje kvalitete, što mnogi tumače kao loše crte njenog karaktera.....
I da ne nabrajam više...mnoge osobine poklonio joj je Princ. I loše i dobre.
Ona više nije ona stara Dejzi. Ima oči boje tuge, i bol koji nikada neće prestati.
