uto - 28.02.2006
MOM DRAGULJU
Prijateljstvo je jedna od najsnažnijih veza koje spajaju ljude. Ona spona koja se nikada ne kida, bez nekog jakog i ozbiljnog razloga.
Pored zdravlja, ljubavi, porodične sreće i uspeha na poslu, prijateljstvo je najvažnije u životu.
Prijatelji su kao dragulji. Treba da se čuvaju. Prijateljstvo treba da se neguje, da bi bilo snažnije i lepše.
Imam veliki krug poznanika, i imam dosta prijatelja.
Ali, od svih prijatelja koje imam, ti se razlikuješ. Nekako sam bliska sa tobom, i otvorena u potpunosti. Znam da nisam takva sa ostalima. Zašto je to tako-ne znam.
Sećam se kada sam na jednom forumu prvi put čitala tvoje komentare.
Sećam se da smo jedno drugom tada govorili " Vi ", jer nismo znali da smo generacijski veoma bliski.
I onih prvih poruka se sećam. :) Bile su kratke.
A onda su krenula pisma. Duga i kratka...pisma o običnim stvarima, svakodnevnim...zatim pisma u kojima smo pisali o životu, o porodici, o poslu, o ljubavi.
Vreme je prolazilo. Postao si moj prijatelj, prijatelj u pravom smislu te reči.
Pričamo ovih dana o tome kako bi bilo lepo da se vidimo, i kako moramo da se vidimo.
Želela sam da te iznenadim, i obradujem. Ne znam da li je ovo otvoreno pismo pravi način za to.
Želim zapravo da ceo svet zna da u ovom vremenu kada se ljudi otuđuju jedni od drugih, postoji ono što se zove - PRAVO PRIJATELJSTVO.
Hvala što svojim optimizmom činiš lepšim i svetlijim ove sive, dosadne zimske dane i večeri.
Hvala što me razumeš, i podržavaš u mnogim stvarima.
Menjaš moje poglede na svet. Manje sam tužna i depresivna zbog tebe.
Srećnija sam i bolje raspoložena..zbog tebe. :)
I sada ovo otvoreno pismo privodim kraju. I ne znam kako da završim...kako kada priča o prijateljstvu traje...i trajaće još dugo, dugo....
- posvećeno mom " dragulju " koji je daleko od mene, ali koji je u mislima jako, jako blizu -
